Godine 1983. počeo se u kinodvoranama vrtiti filmski hit Flashdance. Sladunjava priča o djevojci “metalki” iz Pittsburga. Zavarivačici, čija poglavita strast teži, dakako, nečem drugom, naime plesu. Uspješno nastupa na audiciji, primljena je u baletnu trupu. Sve dodatno “pokriva” još i ljubavni happy end. Socijalna tema o životu radnice metalne struke doslovno se udružuje s glamourom Porschea. I slijedi završna špica.

Bile su to, dakako, 80-te koje su, čini se, općenito bile prilično jednostavne ili barem pojednostavljene godine. U filmu, literaturi te, naravno, i u arhitekturi. To, izgleda, naročito vrijedi za urbanizam ili za tada često rabljeni termin – arhitekturu grada. Mnoštvo zabluda te poopćavanja koje je to pojednostavljeno razumijevanje “arhitekture grada” donosilo u slo­ven­ski arhitektonski milje obilježava i početak arhi­tektonske priče o šest stambenih objekata (urbanih vila kako smo ih nazivali tih 80-ih godina) u ljub­ljanskoj suburbiji, u Polju.